Moglo bi se slobodno reći da većina stanovnika Hrvatske ima solidno visoku granicu tolerancije kada je u pitanju higijena na bolničkim odjelima. Naime, svjesni smo da je zdravstvo suočeno s golemim financijskim izazovima te da imamo veliki broj stručnih liječnika pa je, u konačnici, ipak važnije riješiti problem nego se žaliti na smještaj.
Dakako, postoje i odjeli čiji su voditelji malo ambiciozniji ili, ako želite, i sposobniji menadžeri pa nastoje bolesnicima osigurati, ne samo adekvatnu liječničku skrb, nego i pristojne uvjete boravka u bolnici. U takvim je sobama uvijek ugodnija atmosfera, posteljina je čista, zidovi uredno obojeni, imaju televizore na kojima je moguće gledati više od jednog programa...
Nažalost, takvih je malo. Većina se nas, kada baš moramo u bolnicu, unaprijed pomiri s činjenicom da ćemo ležati u krevetu s davno ispranom i grubom posteljinom, u sobi u kojoj će biti još najmanje 5-6 ljudi, a klimatizacija znači stalno otvaranje prozora!
Ipak, nitko se ne može i ne smije pomiriti s time da će spavati na madracu iz kojeg izlaze stjenice koje grizu!!! Ovo nije priča iz devetnaestog nego iz dvadeset i prvog stoljeća, a dogodila se nedavno u jednoj splitskoj bolnici. Naime, pacijentica je također imala visok stupanja tolerancije i nije se odmah žalila, čak ni kada joj cijeli tjedan nisu presvukli znojnu i krvavu posteljinu (rekli su da nemaju rezervnu)! No, kada su iz madraca počele izlaziti stjenice i gristi ju za noge, prekipjelo joj je. Ona je jedna od onih koje su odlučile (makar anonimno) svoju priču podijeliti s medijima i upozoriti javnost na strahote koje kriju bolničke ustanove u Hrvatskoj.
A ispričala je samo ono što je mogla dokazati. Što bi tek bilo da je madrac dubinski očišćen, a sadržaj poslan na analizu? Vrlo vjerojatno bi ispalo da je ženama puno bolje ostati kod kuće nego dolaziti u bolnicu jer, posebice nakon operativnih zahvata, bakterije, virusi i prljavština mogu biti kobni!